Povijest KK JADRANKA

Zahvaljujući velikim uspjesima i afirmaciji tadašnje jugoslavenske košarke na svjetskoj sceni (svjetski prvaci 1970.), košarka početkom 70-tih godina minulog stoljeća širom naše zemlje stječe veliki broj poklonika i postaje sve popularnija. Dio otočana s oduševljenjem prihvaća košarku, koja ubrzo postaje njihova svakodnevna i redovita afirmacija. Rađanje, može se reći, zapravo je započelo 1969. godine. Te godine početkom proljeća na predjelu Bočac, na terenu do tada obrađivanih vrtova, izgrađena je asfaltna površina, prvotno namijenjena za parkiralište automobila. Međutim, zbog tada evidentnog nedostatka potrebnih objekata i sadržaja za sportsku aktivnost, na inicijativu sportskih aktivista, a i razumijevanjem tadašnjih društvenih čimbenika, izgrađena površina prenamijenjena je i uređena za višenamjensko sportsko igralište.

Na dijelu te površine postavljeni su koševi i nacrtano prvo košarkaško igralište na otoku Lošinju. Prije toga u Malom Lošinju postojali su neko vrijeme tek improvizirani koševi u dvije manje dvorane (sadašnje zgrade Doma kulture, te Umjetničkih zbirki Malog Lošinja). Bočac je ubrzo postao glavno i svakodnevno okupljalište lošinjske mladeži. Pretežni dio nastave tjelesnog odgoja lošinjskih škola, ali i svih drugih sportskih aktivnosti odvija se na Bočacu.

Zaljubljeničko druženje s košarkaškom loptom i koševima pojedinaca i skupina postaje svakodnevno. Vrlo brzo košarka postaje najomiljenija igra i zabava velikom broju lošinjske mladeži. Košarku su naročito i s posebnim zanimanjem prihvatili i zavoljeli učenici lošinjskih škola. Košarka je dio nastavnog sadržaja i slobodnih aktivnosti učenika.

Pri postojećem školskim sportskim društvima nastaju košarkaške sekcije. Provode se redoviti i organizirani treninzi. Igraju se međurazredne i međuškolske utakmice, organiziraju prvenstva. Školske momčadi redovito sudjeluju i postižu zapažene rezultate na regionalnim prvenstvima u okviru Sportskih igara osnovnih i srednjih škola (SIOSŠ) Hrvatske. Rezultat svega toga ubrzo su i nova košarkaška igrališta uz Osnovnu školu i Školu učenika u privredi tzv. ŠUP, te sve veće zanimanje za košarku i drugih građana.

Sve je veći broj onih koji košarku nastavljaju igrati i po završetku škole. Redovito se okupljaju, treniraju, igraju utakmice, organiziraju turnire. Aktivnost je naročito živa tijekom ljeta, kada se igraju utakmice s košarkaškim momčadima koje borave na odmoru u Malom Lošinju.

 

UTEMELJENJE PRVOG KOŠARKAŠKOG KLUBA U M. LOŠINJU: 21. TRAVNJA 1976.

Rezultat svih tih aktivnosti je želja, a i potreba za novim, višim i boljim oblikom organiziranosti košarke, koji će pružati više motiva i zadovoljstva i davati bolje rezultate. I tako je, konačno, početkom 1976. godine od strane skupine tada potencijalnih igrača (Tomasini, M. Magazin, Milković, Lipić, Stojanović, Janković i dr.) predvođenih nastavnikom Antom Šolićem, pokrenuta inicijativa za utemeljenje košarkaškog kluba. Ubrzo je imenovam Inicijativni odbor na čelu s uglednim lošinjskim liječnikom, nekadašnjim košarkašem dr. Antom Božinom, sa zadaćom da se pripremi utemeljenje i početno djelovanje kluba.

Podrškom svih društveno-sportskih čimbenika u mjestu, prije svih SIZ-e za fizičku kulturu, koja je osigurala financijska sredstva za početno djelovanje, već 21. travnja 1976. na proširenoj sjednici Inicijativnog odbora utemeljen je košarkaški klub, koji od tog dana službeno djeluje pod nazivom KOŠARKAŠKI KLUB "LOŠINJ", Mali Lošinj. Izabrana su odgovarajuća rukovodeća i stručna tijela kluba. Donesen je program rada s prioritetnim zadatkom - stvaranje odgovarajućih uvjeta za uključivanje što većeg broja mladih u organizirani rad. Odmah se ambiciozno i ozbiljno prionulo radu.

SLIKA 1: I prije osnutka kluba nastupala je košarkaška momčad Lošinja. Na slici je sastav koji je odigrao utakmicu protiv KK "Železničar"  (Čačak), za kojeg je igrao i poznati Dragan Kićanović. Stoje: Dragan Stojanović, Zoran Lipić, Vlado Tomasini, Mihajlo Perenčević, Ante Šolić (trener). Čuče: Nebojša Rakić, Bojan Weingerl, Željko Milković, Krešimir Fajdić
 

 

PRVO SUDJELOVANJE U NATJECANJU I POVIJESNI USPJEH U PRVENSTVENOM DEBIJU

Kako je već i prije postojala donekle pojačana organizirana aktivnost, odmah se u redovne treninge uključilo dvadesetak igrača, kako bi se seniorska momčad mogla uključiti u predstojeće prvenstveno natjecanje Riječke zonske košarkaške lige, što je i bio jedan od glavnih ciljeva. Liga je imala 16 momčadi podijeljenih u skupine "Istok" i "Zapad". Momčad Lošinja svrstana je u istočnu skupinu, u kojoj su se još natjecale i momčadi Škrljevo, Bajer (Fužine), Rab, Crikvenica, Vinodol (Novi Vinodolski), Sloga (Otočac) i Kvarner (Rijeka) sa svojom trećom momčadi.

Povijesni prvenstveni start momčadi Lošinja dogodio se 16. svibnja 1976. utakmicom s KK "Škrljevo" u Škrljevu, s rezultatom 56:70 (34:30). Mimo svih očekivanja, u svom natjecateljskom debiju, u vrlo jakoj konkurenciji, s momčadima daleko većeg iskustva i košarkaške tradicije, u iznimno uzbudljivoj završnici prvenstvenog natjecanja, momčad Lošinja zasluženo je osvojila prvo mjesto i stekla pravo prelaska u viši natjecateljski razred. Od 14 odigranih utakmica u svojoj skupini, zabilježeno je 11 pobjeda i samo tri poraza. Ali i to je bilo dovoljno samo za diobu 1. mjesta s Škrljevom, koje je prikupilo isti broj bodova. Odluka o 1. mjestu donijela je "majstorica" na neutralnom terenu u Labinu, u kojoj je momčad Lošinja zasluženo pobijedila i omogućila si prelazak u Međuopćinsku regionalnu ligu.

Međutim, trebalo je još odigrati i utakmicu s pobjednikom skupine "Zapad", sastavom riječke Brajde, za apsolutnog prvaka Riječke zonske lige. I u ovom susretu, također na neutralnom terenu u Labinu, naša momčad postigla je pobjedu, čime je zaista ostvaren izvanredan uspjeh. To je zapravo bilo prvo zlato lošinjske košarke i prvo u povijesti lošinjskog sporta u jednom ligaškom natjecanju. 
 
 
SLIKA 2: Prvi službeni nastup Lošinja na domaćem igralištu Bočac (Lošinj - Crikvenica 82:45). Stoje: Milijan Marković, Zoran Lipić, Marijan Magazin, Vlado Tomasini, Gvozden Pecić, Predrag Janković, trener Ante Šolić. Čuče: Dragan Stojanović, Mihajlo Perenčević, Dragiša Rakić, Đino Mužić, Dario Horvat, Željko Milković. 
 

NOVI NATJECATELJSKI USPJESI 1977. I 1978. GODINE

Zanimanje za košarku sve je više raslo, ali zato su i obveze pred klubom bile sve veće. Trebalo se ozbiljno pripremiti i za predstojeće natjecanja u višem rangu. Kako je u međuvremenu na razini riječke regije došlo do reorganizacije sustava natjecanja - uvedene su tri Međuopćinske regionalne lige, momčad Lošinja u natjecateljskoj sezoni 1977. svrstana je u Istarsku regiju MRL-a, koja je brojala šest članova: Puljanka (Pula) s juniorskim sastavom, Stoja (Pula), Lovran, Klana, Poreč i Lošinj. Vrlo je malo nedostajalo pa da se u potpunosti ponovi uspjeh iz prethodne godine. U deset odigranih utakmica bilanca Lošinja bila je osam pobjeda i dva poraza. Međutim, isti rezultat postigla je i momčad Poreča, pa je o prvom mjestu, koje je donosilo i plasman u Hrvatsku ligu, trebala ponovno odlučiti "majstorica". Ovaj put više sportske sreće na neutralnom terenu u Rijeci imali su Porečani. Samo više sportske sreće, jer Lošinjani ni po čemu, a najmanje po kvaliteti, nisu zaostajali za protivnicima. Zato, i pored poraza u toj utakmici, postignuti rezultat može se ocijeniti velikim uspjehom.

Tako je ukupna dvogodišnja bilanca Lošinja u prvenstvenim susretima bila: 21 pobjeda i 6 poraza. Ako se tome doda da lošinjski košarkaši kroz dvije godine u 12 prvenstvenih utakmica na svom igralištu nisu doživjeli niti jedan poraz, već su sve protivnike pobjeđivali uvjerljivim omjerom, onda je to izvanredan rezultatski uspjeh.

Valja svakako spomenuti i da je u sezoni 1977. igrač KK "Lošinj" Marijan Magazin bio najbolji strijelac svih liga RKS-a s ukupno 287 koševa ili 28,7 po utakmici. Tome treba dodati da je kroz dvogodišnje razdoblje, pored prvenstvenih odigrano i čitav niz prijateljskih utakmica. Sve značajnije blagdane košarkaši su redovito obilježavali prigodnim utakmicama ili turnirima. U tom razdoblju u organizirane treninge bilo je uključeno četrdesetak igrača. Iako po starosti i profilu zanimanja prilično raznolik, igrački kadar krasila je iznimna kompaktnost i homogenost. K tome, svi igrači su uglavnom bili dobri radnici, učenici ili studenti, ali i uzorni mladići, što je bio i jedan od uvjeta dolaska u klub. Gdje god se pojavljivala, momčad Lošinja pobirala je simpatije i priznanja za korektno sportsko vladanje.

Značajno je i što svakako treba istaći da su čak četiri igrača iz tog razdoblja, poniklih u našem klubu i koji su "košarkašku abecedu" počeli učiti na lošinjskim igralištima, igračku karijeru uspješno nastavili u drugim drugoligaškim ili prvoligaškim klubovima (Đilberto Vidulić, Sanjin Šolić, braća Duško i Predrag Radović).

Kada se zna da su svi navedeni rezultati postignuti u vrlo skromnim uvjetima i s još skromnijim sredstvima, onda je njihova vrijednost još i veća. U sumiranju postignutog u dvogodišnjem razdoblju, na godišnjoj skupštini kluba, održanoj 24. travnja 1978. zaključeno je da su za ostvarene rezultate podjednako zaslužne sve strukture kluba: igrači, stručno vodstvo i uprava. Međutim, bez podrške i pomoći svih tadašnjih društveno-sportskih i gospodarskih čimbenika u mjestu, koji su svesrdno podržavali i pomagali klub, rezultate ne bi bilo moguće ostvariti. Tu neizostavno treba istaknuti hotelsko poduzeće "Jadranka", glavnog i stalnog sponzora kluba.

Bio bi propust ne spomenuti i pravu "malu armiju" simpatizera i navijača kluba, stvorenu kroz to relativno kratko vrijeme, koji su našu momčad redovito pratili i bodrili, i to ne samo na domaćem, već i na ponekim gostovanjima.

Rezultati ostvareni već u prve dvije godine djelovanja u cjelosti su potvrdili opravdanost postojanja kluba. Kroz to razdoblje stvoreni su sasvim dobri temelji i utvrđeni osnovni pravci za njegovo daljnje uspješno djelovanje.

Sve je to na najbolji način potvrđeno i okrunjeno već naredne 1978. godine, novim velikim uspjehom lošinjskih košarkaša. U natjecanju MRL Istarske regije superiorno je osvojeno 1. mjesto i ostvaren novi (drugi u tri godine) prijelaz u viši natjecateljski razred - Hrvatsku košarkašku ligu - Zapad.

  SLIKA 3: Tradicionalno Lošinjsko "treće poluvrijeme" - glasovita "Udica" 
 

SPORTSKA DVORANA OTVORENA 1978. - NOVI UZLET KOŠARKE

Dobar rad i rezultati kluba imali su također pozitivnog odraza i na rješavanje nekih gorućih problema košarke i lošinjskog sporta u cjelini. To se prvenstveno odnosi na dugo prisutan problem sportske dvorane, čije se rješenje ubrzo i dogodilo. Stoga će 8. rujna 1978. biti zapamćen kao jedan od najznačajnijih datuma u povijesti lošinjskog sporta, posebice košarke. Toga dana, prigodnom svečanošću službeno je otvorena i predana na korištenje građanima Malog Lošinja novoizgrađena sportska dvorana na predjelu Bočac. Što je to značilo za lošinjski sport, a košarku naročito, nepotrebno je isticati. Košarkaši su dobili ne samo krov nad glavom, već i svoj dom u punom smislu riječi. Stvoreni su novi, bolji, optimalni uvjeti za košarku i njen novi uzlet. Ubrzo je to i potvrđeno. Narednih godina košarkaške aktivnosti dobivaju puni zamah. Renomirani košarkaši sastavi iz zemlje i inozemstva postaju redoviti gosti Malog Lošinja, a uz njih i treneri, dužnosnici i suci. Svake se godine igraju revijalne utakmice i turniri. Nerijetko košarkaši počinju dolaziti i na pripreme na Lošinj, koji sve više postaje i košarkaško središte.

USPJESI MLAĐIH UZRASTA - NAJAVA NOVE GENERACIJE KOŠARKAŠA

Sve navedeno je itekako imalo pozitivnog odraza i na lošinjsku košarku, koja ubrzo postaje pravi lošinjski hit, naročito među mladima. Sve ih se veći broj počinje baviti košarkom. I u klubu je dan naglasak na rad s mlađim uzrastima, što su oni uzvratili dobrim rezultatima. Tako je već 1983. godine na prvenstvu Hrvatske u sklopu SIOSŠ-a momčad Osnovne škole "Mario Martinolić" (sastavljena od kadeta našeg kluba) osvojila 1. mjesto, što je izniman uspjeh.

 

SLIKA 4: Momčad Osnovne škole "M.Martinolić" - prvaci Hrvatske za 1983. godinu. Stoje : trener Željko Milković, Predrag Radović, Mario Zorović, Moris Ercegović, Marijan Matković, Duško Trivić. Čuče: Alen Ribarić, Zlatoje Kobilarov, Vice Kujundžić, Željko Janković, Dragan Lovrić.

Time je zapravo počelo stvaranje nove generacije lošinjskih košarkaša, a što je najbolje potvrđeno dvije godine kasnije (1985.), kada se juniorski sastav KK "Lošinj" plasirao na završno natjecanje među osam najboljih juniorskih sastava u Hrvatskoj. Kao prvaci primorsko - goranske, istarske i ličko- senjske županije KK Lošinj  našao se u prestižnom društvu  s KK Kvarner, KK Zadar, KK Jugoplastika, KK Cibona, KK Osijek, KK Slavonski Brod te KK Zagreb, osvojiviši 7. mjesto. U međuvremenu kadeti našeg kluba postigli su zapažen uspjeh osvajanjem 2. mjesta na uglednom međunarodnom turniru u Faenzi (Italija), 18. i 19. svibnja 1984., na kojem je član naše momčadi Predrag Radović proglašen najboljim igračem. Pojavila se i stasala nova generacija košarkaša, koja je obećavala lijepu i uspješnu budućnost lošinjske košarke.

STVARANJE NOVE MOMČADI

U 1979. godini seniorska momčad nastavila je natjecanje u višem natjecateljskom razredu, Hrvatskoj košarkaškoj ligi (zapad), otkada se s igranjem prešlo u dvoranu, a od sezone 1980./81. i igranjem po sustavu jesen-proljeće. I u znatno kvalitetnijoj i jačoj konkurenciji, renomiranih i uglednih momčadi, te uz karakteristične otočke probleme (stalna putovanja, osipanje igračkog kadra po završetku škole…), košarkaši Lošinja nastavili su s ostvarivanjem dobrih rezultata. U narednih nekoliko natjecateljskih sezona, uz manje uspone i padove, imali su rezultate, koji su im osiguravali neupitan status solidnog i respektabilnog republičkog ligaša. Međutim, usput su se javljale i neke naznake da bi rezultatsko zatišje moglo biti prekinuto. 

Dolaskom u klub prvog i jedinog pravog igračkog pojačanja sa strane (i ne samo igračkog, već i trenerskog), Ivana Žeželja u jesen 1983., povratkom tada već iskusnog ligaškog igrača Sanjina Šolića (početkom 1985.), stasanjem nekoliko mladih perspektivnih igrača iz vlastitih redova i uz još neke iskusne starije igrače, složena je momčad koja je puno obećavala.

PROMJENA IMENA U KK "JADRANKA" - NOVI NATJECATELJSKI USPJESI - NAJBOLJI SPORTSKI KOLEKTIV OPĆINE CRES-LOŠINJ U 1986. I 1987. GODINI

Istovremeno sa stvaranjem nove momčadi, učinjeni su i potrebni pomaci u organizacijskom ustroju kluba. Promijenjeno je i ime kluba u KK "Jadranka" (26. prosinca 1986.), po glavnom sponzoru, a izabran je i novi predsjednik Vladimir Antolović, generalni direktor HP "Jadranka". Time su stvorene sve potrebne pretpostavke za dobar i uspješan rad. I rezultati su ubrzo stigli.

U sezoni 1986./87. u natjecanju HKL-Zapad momčad Lošinja je najbolja i pobjednik, čime je stečeno i pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za ulazak u viši natjecateljski razred - jedinstvenu Hrvatsku košarkašku ligu. Iako se u kvalifikacijama nije uspjelo (poraz 75:99 od Solina), bio je to ogroman uspjeh i najveći ikad ostvaren rezultat košarkaša Lošinja, a kojega je ostvarila sigurno najbolja momčad koju je klub do sada imao. To je potvrđeno i u narednoj natjecateljskoj sezoni, 1987./88., kada je ostvaren novi velik uspjeh osvajanjem drugog mjesta u istoj konkurenciji, iza momčadi Poreča, a samo zbog slabije koš-razlike. Za ostvarene rezultate nisu izostala zaslužena priznanja. Uz ostalo, klub je dvije godine uzastopno, 1986. i 1987. proglašavan najboljim sportskim kolektivom općine Cres-Lošinj.

 SLIKA 5: KK "Jadranka", prvak Hrvatske lige - zapad 1986./87. Stoje: Željko Milković (trener), Marijan Magazin, Sanjin Šolić, Dubravko Kušeta, Nino Tomičić, Srđan Banac, Ante Šolić (tehn. rukovoditelj). Čuče: Nedjeljko Mesić, Vice Kujundžić, Dragan Stojanović, Ivan Žeželj, Dragan Lovrić.
 

RAZDOBLJE 1988.-1991. - STABILAN REPUBLIČKI LIGAŠ - NAJAVA DOLASKA NOVE GENERACIJE

Poslije dvije vrlo uspješne natjecateljske sezone, kada su ispunjene uglavnom sve ambicije, klub se našao pred vrlo važnom i osjetljivom zadaćom - odrediti što i kako dalje? Stoga je izvršena detaljna analiza postojećeg stanja i na temelju toga, te procjene realnih mogućnosti i želja, postavljeni su glavni ciljevi i zadaci kluba u narednom razdoblju. S obzirom da su neki stariji igrači, standardni članovi prve postave, najavili prestanak s aktivnim igranjem, ocijenjeno je da glavni zadatak u naredne 2-3 godine treba biti pomlađivanje i stvaranje nove prve momčadi, ali postupno, tako da ne dođe u pitanje status stabilnog republičkog ligaša.

Kroz naredne tri natjecateljske sezone taj je cilj u cjelosti i ostvaren. Jer, prva momčad postupno je znatno pomlađena i to uglavnom generacijom kadeta iz 1983. (prvaci osnovnih škola Hrvatske), odnosno juniora iz 1985. (sudionici završnice juniorskog prvenstva Hrvatske, među osam najboljih momčadi), a istovremeno ostvareni su dobri i željeni natjecateljski rezultati - momčad je uvijek bila plasirana u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice (4., 6., 4. mjesto).

U tom razdoblju glavni oslonci momčadi bili su: Ivan Žeželj, Moris Ercegović, Dubravko Kušeta, Vjeko i Nedjeljko Mesić, te Dragan Lovrić, ali su isto tako, kada su to okolnosti dozvoljavale, sve češće priliku dobivali i mlađi igrači. Međutim, drugi isto tako vrlo važan zadatak, koji je u tom razdoblju trebalo riješiti - osigurati potreban stručni kadar za rad s mlađim uzrastima, na žalost, nije ispunjen, jer cjelokupni stručni rad kluba oslonjen je na jednu osobu. Stoga je taj zadatak i za naredno razdoblje ostao klupski prioritet.

KOŠARKAŠI I DOMOVINSKI RAT - BEZ PRVENSTVENOG NATJECANJA U SEZONI 1991./92.

Visoki stupanj domoljublja u vrijeme Domovinskog rata iskazali su i košarkaši. Od samog početka velikosrpske agresije većina aktivnih igrača, ali i veterana spremno se uključila u obranu domovine, isprva u jedinicama Zbora narodne garde, a potom, kada je bilo potrebno i u redove Hrvatske vojske. Aktivno su sudjelovali: Dragan Stojanović, Predrag Janković, Željko Desanti, Dragan Lovrić, Nedjeljko Mesić i Željko Milković. Košarka je ostavljena za druga, bolja vremena. Tako lošinjski košarkaši u sezoni 1991./92. ne sudjeluju ni u prvenstvenom natjecanju. 

NASTAVAK PRVENSTVA U SAMOSTALNOJ I NEOVISNOJ HRVATSKOJ

Poslije burnih i povijesnih političkih zbivanja i nastalih promjena, novi nastavak prvenstvenih natjecanja uslijedio je već u sezoni 1992./93. Ali po prvi put u samostalnoj, neovisnoj državi Hrvatskoj. U novoustrojenom sustavu natjecanja na razini Hrvatske, košarkaši "Jadranke" svrstani su u B-1 ligu državnog prvenstva.

 U odnosu na momčad prije prvenstva u sezoni 1990./91., novi sastav nije bitno izmijenjen. Okosnicu su i nadalje činili iskusni igrači (Žeželj, Banac, Kušeta, Ercegović, N. i V. Mesić…), ali je momčad popunjena i osvježena i s nekoliko mlađih, perspektivnih košarkaša (Sučić, Jakovljević, Tomasini, Budinić, Kremenović, Herenda…). Glavni cilj je bio održati se u postojećem natjecateljskom razredu, a istovremeno stvarati i slagati momčad za eventualne veće natjecateljske domete, ali ne zanemarujući i rad s mlađim uzrastima, kao najboljom garancijom za dobru i uspješnu košarkašku budućnost. Jedini trener u klub, zadužen za sve uzraste i nadalje je ostao "stari", iskusni Željko Milković. 

U sezoni 1995./96. igrači "Jadranke" morali su, na žalost, propustiti ligaško natjecanje zbog nepremostivih financijskih problema. Međutim, već naredne sezone, uz prevladane novčane teškoće, košarkaši "Jadranke" nastavili su natjecanje u B-1 ligi. 

PROPIS HKS-a POREMETIO PLANOVE - NOVA IZMJENA PRAVILA I NOVI VELIKI USPJEH

U propozicije natjecanja HKS-a, od sezone 1998./99. uvedena je velika novina, po kojoj u B-1 ligi mogu igrati samo igrači do 18 godina starosti, uz još petoricu do 22 godine. To je ozbiljno poremetilo planove i ambicije lošinjskih košarkaša, jer momčad koja je stvorena i slagana nekoliko zadnjih sezona, a u kojoj je bilo i nekoliko vrlo važnih igrača starijih od 22 godine, administrativnim činom je zaustavljena i to upravo u trenutku kada se od nje najviše očekivalo. Prvi put potpuno pomlađena i neiskusna momčad, bez starijih i iskusnih igrača, u početku se nije najbolje snalazila i s dosta teškoća se nosila s momčadima, koje su imale daleko širu igračku bazu. To se odrazilo i na slabije natjecateljske rezultate u dvije naredne sezone.

U međuvremenu, vrlo vrijedan rezultat 1998. godine ostvarila je juniorska momčad na prvenstvu srednjih škola vođena trenerom Željkom Milkovićem te profesorom Stipe Grubešom. U Crikvenici su na gostijućem terenu pobjedili domaćina i osvojili prvo mjesto u Primorsko - goranskoj županiji, koje je vodilo na poluzarvršnicu državnog prvenstva gdje su se susreli prvaci pet županija (istarska, ličko- senjska, karlovačka, sisačko - moslovačka te primorsko - goranska). U finalu, Lošinj je bio bolji od prvaka istarske županije (srednja škola Pazin) te se plasirao u završnicu državnog prvenstva srednjih škola koja se održala u Osijeku. U konačnici osvojeno je solidno 5. mjesto

SLIKA 6: Stoje: Milan Morić, Milan Pejić, Josip Jerneić, Žarko Kremenović, Mario Budinić, Dejan Jakovljević, trener Željko Milković. Čuče: Vladimir Stanišljević, Edi Sučić, Ivan Jurjako, i Ivan Saganić. 

Međutim, već od sezone 2000./01. došlo je do nove promjene propozicija natjecanja po kojima u ligi B-1 moglo igrati pet igrača do 25 godina starosti, što je za lošinjske košarkaše značilo bitnu promjenu nabolje. Sada je bilo moguće složiti daleko kvalitetniju i jaču momčad, sastavljenu od starijih i iskusnijih, te mlađih perspektivnih košarkaša. I već u prvoj natjecateljskoj sezoni po tom sustavu, to se odrazilo i na rezultate.

Uz manje oscilacije momčad je cijelu sezonu odigrala kvalitetno i uspješno se nosila sa svojim glavnim konkurentima za najviši plasman, momčadima Poreča i Kraljevice i na kraju posve zasluženo zauzela 2. mjesto na prvenstvenoj ljestvici, i to samo zbog nešto slabije koš-razlike od prvoplasirane momčadi Poreča, dugogodišnjeg glavnog konkurenta. Najveći doprinos u ostvarivanju ovog rezultata dali su nositelji igre, nešto iskusniji Jakovljević, Sučić, Herenda i Kremenović, te mladi i perspektivni Stanišljević, Šolić i Tariba.

Drugim mjestom lošinjski košarkaši još jednom su stekli pravo sudjelovanja u kvalifikacijama za viši natjecateljski razred - popunu A-2 lige. Na žalost, zbog dobro poznatih, za otok karakterističnih i teško savladivih teškoća, kako samim sudjelovanjem u kvalifikacijama, tako i eventualnim ulaskom u viši razred, košarkaši su morali odustati od sudjelovanja u kvalifikacijama. Međutim, kako je naknadno na razini države došlo do reorganizacije i ustroja novoga sustava natjecanja, košarkaši "Jadranke" svrstani u A2 ligu zapad, jednu od pet novoustrojenih skupina A-2 lige državnog prvenstva. Time su lošinjski košarkaši obilježili svoj srebrni jubilej tj. 25 godina postojanja.

 

SLIKA 7: Stoje: Dean Ostroman, Žarko Kremenović, Darin Magazin, Vladimir Stanišljević, Luka Šolić, Dejan Jakovljević, trener Željko Milković. Čuče: Dalibor Belić, Ivor Knežević, Edi Sučić, Goran Herenda, Dario Vodanović, Izidoro Volpato.

STABILNO RAZDOBLJE A2 LIGAŠA 

Stasanjem nove generacije i promjenom propozicija KK Jadranka ušla je u konstantno mirno razdoblje natjacanja u A2 - liga zapad. Po propozicijama A2 ligu zapad popunjavale su 12 momčadi s područja primorsko - goranske županije, istarske, te ličko - senjske županije. Prva momčad lige sticala je prvo sudjelovanja u mini lizi  za popunu mjesta u A1 hrvatskoj lizi, dok je zadnje plasirana momčad ispadala u B1 ligu. Ono što je od osnivanja momčadi KK Jadranke bila glavna osobina, BORBENOST i POŽRTVOVNOST - nastavilo se i dalje. Osnivanje A2 lige, liga poprima dozu profesionalizma, te se pogotovo na području Rijeku udružuju i spajaju momčadi, plaćaju strani igrači... Vrlina KK Jadranka ističe se u tome, što se tijekom dugogodišnjeg postojanja kadrovirala isključivo s IGRAČIMA IZ MALOG i VELOG LOŠINJA. U razdoblju od 2001.g  - 2007 g. košarkaši KK Jadranka ostvarivali su plasmane od četvrtog (4) do devetog (9) mjesta, te su svojim igrama standardno punili košarkašku dvoranu, te bili bitan čimbenik koji je uvijek odlučivao o prvaku lige. Naime, u kuloarima je kružila priča tko od jačih momčadi (Cirkvenica, Kantrida, Opatija, Poreč) uspije pobjediti KK Jadranku na domačem terenu, taj će i osvojiti prvenstvo. Osim seniora, obveza A2 ligaša je bila i formiranje i natjecanje nižih dobnih skupina, tako da su se usporedno natjecali i kadeti i juniori. 

SLIKA 8: Stoje: Antonio Tariba, Davor Aleksa, Petar Hemetek, Dejan Jakovljević, Mario Budinić, Damir Blažević, Ivan Žeželj - trener. Čuče: Luka Topić, Darin Magazin, Dario Mužić, Želimir Kovačević, Andrea Fazlić, Goran Herenda.

BORBA ZA OPSTANAK

Nakon stabilnog razdoblja natjecanja, nažalost uslijedilo je razdoblje kada smo se grčevito borili za opstanak u lizi. Spletom okolnosti, najviše preseljenjem pojedinih igrača na kopno, odlazak na studije mlađih igrača, te spriječenošću pojedinih igrača poslovnim obvezama, klub se u razdoblju od 2007 g. - 2010 g. plasirao na 11 (jedanaesto) - pretposljednje mjesto, te se za dlaku izvlačio da službeno ne ispadne iz lige. Poneseni dobrim rezultatima iz prethodnih godina, te lošim promišljanjem o budućnosti, klub se našao na prekretnici.

SAMOVOLJNO ISTUPANJE IZ A2 LIGE 

Zatečeni situacijom, nezadovoljavajući rezultati seniorske momčadi, te ono najbitnije nezadovoljavajući rad s mlađim dobnim skupinama Upravu kluba natjerao je da donese odluku o samovoljnom istupanju iz A2 lige, te prezalak u ligu B1. Skinut je fokus s seniorske momčadi, te su sva sredstva i resursi usmjereni ka formiranju "škole košarke" te radu s mlađim dobnim skupinama. Nove trenere mlađih dobih skupina, klub je pronašao u aktivnim seniorskim igračima s puno iskustva i košarkaškog znanja. Tako su novi treneri, EDI SUČIĆ i GORAN HERENDA dobili izuzetno zahtjevan i težak zadatak: " izgradnja novih temelja kluba". 

Unatoč samovoljnom istupanju iz lige, te pauziranju u nastupima pojedinih iskusnijih seniorskih igrača, KK Jadranka u sezoni 2011/2012 g. u Otočcu gubi utakmicu protiv direktnog pretendenta na prvo mjesto te završava ligaško natjecanje na 2. mjestu. 

Nije dugo trebalo čekati, da KK Jadranka dokaže da joj je mjesto u višem natjecateljskom rangu, te je u sezoni 2012/2013. uvjerljivo usvojila 1. mjesto te ponovno pravo na natjecanje u A2 lizi. Unatoč osvojenom prvom mjestu te pravu natjecanja u višem rangu košarkaši KK Jadranke odlučili su pauzirati sezonu 2013/2014, te se sa seniorskom ekipom nisu natjecali. Sezonu su odradili mlađi uzrasti (mlađi kadeti i juniori). 

 

SLIKA 9: Srđan Ivanišević, Dario Mužić, Goran Herenda, Dejan Jakovljević, Edi Sučić, Žarko Kremenović, Marin Žeželj, Mateo Lahocki, Ivan Žeželj - trener, Želimir Kovačević, Damir Blažević, Luka Topić, Ozren Gajić, Filip Barkijević.

PONOVNO U DRUŠTVU A2 LIGAŠA

U sezonu 2014/2015. ušlo se s velikim očekivanjima, nakon tri godine odsustva  trebalo je opravdati renome A2 ligaša. Iznova se punila dvorana, odigrane neizvjesne i dramatične utakmice, te u pomlađenom sastavu košarkaši KK Jadranke završili su sezonu na solidnom 7 mjestu, ostvarivši pobjedu na domaćem terenu protiv KK Škrljeva koji je u sezoni upisao samo dva poraza, i time stekao pravo natjecanja u kvalifikacijama za popunu A1 lige. 

Mlađi kadeti nastavili su radom te su počeli ostvarivati i prve pobjede. Za istaknuti je da je srednjoškolska košarkaška ekipa osvojila treće mjesto na županijskom prvenstvu srednjih škola.